Mat 26 | SerDKE | STEP | I kad svrši Isus riječi ove, reče učenicima svojima:

Matthew 26

1 I kad svrši Isus riječi ove, reče učenicima svojima: 2 Znate da će do dva dana biti pasha, i sina čovječijega predaće da se razapne.

3 Tada skupiše se glavari sveštenički i književnici i starješine narodne u dvor poglavara svešteničkoga po imenu Kajafe; 4 I svjetovaše se kako bi Isusa iz prijevare uhvatili i ubili. 5 I govorahu: ali ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio.

6 A kad Isus bješe u Vitaniji u kući Simona gubavoga, 7 Pristupi k njemu žena sa sklenicom mira mnogocjenoga, i izli na glavu njegovu kad sjeđaše za trpezom. 8 A kad vidješe to učenici njegovi, rasrdiše se govoreći: zašto se čini taka šteta? 9 Jer se mogaše ovo prodati skupo i novci dati se siromasima.

10 A kad razumje Isus, reče im: šta smetate ženu? Ona učini dobro djelo na meni. 11 Jer siromahe imate svagda sa sobom, a mene nemate svagda.

12 A ona izlivši miro ovo na tijelo moje za ukop me prigotovi. 13 Zaista vam kažem: gdje se god uspropovijeda ovo jevanđelje po svemu svijetu, kazaće se i to za spomen njezin što učini ona.

14 Tada jedan od dvanaestorice, po imenu Juda Iskariotski, otide ka glavarima svešteničkijem, 15 I reče: šta ćete mi dati da vam ga izdam? A oni mu obrekoše trideset srebrnika. 16 I otada tražaše zgodu da ga izda.

17 A u prvi dan prijesnijeh hljebova pristupiše učenici k Isusu govoreći: gdje ćeš da ti zgotovimo pashu da jedeš? 18 A on reče: idite u grad k tome i tome, i kažite mu: učitelj kaže: vrijeme je moje blizu, u tebe ću da učinim pashu s učenicima svojijem. 19 I učiniše učenici kako im zapovjedi Isus, i ugotoviše pashu.

20 A kad bi uveče, sjede za trpezu sa dvanaestoricom. 21 I kad jeđahu reče im: zaista vam kažem: jedan između vas izdaće me. 22 I zabrinuvši se vrlo počeše svaki govoriti mu: da nijesam ja, Gospode?

23 A on odgovarajući reče: koji umoči sa mnom ruku u zdjelu onaj će me izdati. 24 Sin čovječij dakle ide kao što je pisano za njega; ali teško onome čovjeku koji izda sina čovječijega; bolje bi mu bilo da se nije rodio onaj čovjek. 25 A Juda, izdajnik njegov, odgovarajući reče: da nijesam ja, ravi? Reče mu: ti kaza.

26 I kad jeđahu, uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše učenicima, i reče: uzmite, jedite; ovo je tijelo moje.

27 I uze čašu i davši hvalu dade im govoreći: pijte iz nje svi; 28 Jer je ovo krv moja novoga zavjeta koja će se proliti za mnoge radi otpuštenja grijeha. 29 Kažem vam pak da neću otsad piti od ovoga roda vinogradskoga do onoga dana kad ću piti s vama novoga u carstvu oca svojega.

30 I otpojavši hvalu iziđoše na goru Maslinsku. 31 Tada reče im Isus: svi ćete se vi sablazniti o mene ovu noć; jer u pismu stoji: udariću pastira i ovce od stada razbjeći će se. 32 A po vaskrseniju svojemu ja idem pred vama u Galileju.

33 A Petar reče mu: ako se i svi sablazne o tebe ja se neću nikad sablazniti. 34 Reče mu Isus: zaista ti kažem: noćas dok pijetao ne zapjeva tri puta ćeš me se odreći. 35 Reče njemu Petar: da bih znao i umrijeti s tobom neću te se odreći. Tako i svi učenici rekoše.

36 Tada dođe Isus s njima u selo koje se zove Getsimanija, i reče učenicima: sjedite tu dok ja idem tamo da se pomolim Bogu. 37 I uzevši Petra i oba sina Zevedejeva zabrinu se i poče tužiti. 38 Tada reče im Isus: žalosna je duša moja do smrti; počekajte ovdje, i stražite sa mnom.

39 I otišavši malo pade na lice svoje moleći se i govoreći: oče moj! ako je moguće da me mimoiđe čaša ova; ali opet ne kako ja hoću nego kako ti. 40 I došavši k učenicima nađe ih gdje spavaju, i reče Petru: zar ne mogoste jedan čas postražiti sa mnom? 41 Stražite i molite se Bogu da ne padnete u napast; jer je duh srčan, ali je tijelo slabo.

42 Opet po drugi put otide i pomoli se govoreći: oče moj! ako me ne može ova čaša mimoići da je ne pijem, neka bude volja tvoja. 43 I došavši nađe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oči otežale. 44 I ostavivši ih otide opet i treći put te se pomoli govoreći one iste riječi.

45 Tada dođe k učenicima svojijem i reče im: jednako spavate i počivate; evo se približi čas, i sin čovječij predaje se u ruke grješnika. 46 Ustanite da idemo; evo se približi izdajnik moj.

47 I dok on još tako govoraše, gle, Juda, jedan od dvanaestorice, dođe, i s njim ljudi mnogi s noževima i s koljem od glavara svešteničkijeh i starješina narodnijeh. 48 A izdajnik njegov dade im znak govoreći: koga ja cjelivam onaj je; držite ga.

49 I odmah pristupivši k Isusu reče: zdravo, ravi! i cjeliva ga. 50 A Isus reče mu: prijatelju! šta ćeš ti ovdje? Tada pristupivši digoše ruke na Isusa i uhvatiše ga.

51 I gle, jedan od onijeh što bijahu sa Isusom mašivši se rukom izvadi nož svoj te udari slugu poglavara svešteničkoga, i otsiječe mu uho. 52 Tada reče mu Isus: vrati nož svoj na mjesto njegovo; jer svi koji se maše za nož od noža će izginuti. 53 Ili misliš ti da ja ne mogu sad umoliti oca svojega da mi pošlje više od dvanaest legeona anđela? 54 Ali kako bi se ispunilo što stoji u pismu da ovo treba da bude?

55 U taj čas reče Isus ljudima: kao na hajduka izišli ste s noževima i s koljem da me uhvatite, a svaki dan sam kod vas sjedio učeći u crkvi, i ne uhvatiste me. 56 A ovo sve bi da se zbudu pisma proročka. Tada učenici svi ostaviše ga, i pobjegoše.

57 I oni što uhvatiše Isusa odvedoše ga poglavaru svešteničkome Kajafi, gdje se književnici i starješine sabraše. 58 A Petar iđaše za njim izdaleka do dvora poglavara svešteničkoga i ušavši unutra sjede sa slugama da vidi svršetak.

59 A glavari sveštenički i starješine i sav sabor tražahu lažna svjedočanstva na Isusa da bi ga ubili; 60 I ne nađoše; i premda mnogi lažni svjedoci dolaziše, ne nađoše. Najposlije dođoše dva lažna svjedoka, 61 I rekoše: on je kazao: ja mogu razvaliti crkvu Božiju i za tri dana načiniti je.

62 I ustavši poglavar sveštenički reče mu: zar ništa ne odgovaraš što ovi na tebe svjedoče? 63 A Isus mučaše. I poglavar sveštenički odgovarajući reče mu: zaklinjem te živijem Bogom da nam kažeš jesi li ti Hristos sin Božij? 64 Reče mu Isus: ti kaza. Ali ja vam kažem: otsele ćete vidjeti sina čovječijega gdje sjedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskijem.

65 Tada poglavar sveštenički razdrije haljine svoje govoreći: huli na Boga; šta nam trebaju više svjedoci? evo sad čuste hulu njegovu. 66 Šta mislite? A oni odgovarajući rekoše: zaslužio je smrt.

67 Tada pljunuše mu u lice, i udariše ga po licu, a jedni mu daše i priuške 68 Govoreći: proreci nam, Hriste, ko te udari?

69 A Petar sjeđaše napolju na dvoru, i pristupi k njemu jedna sluškinja govoreći: i ti si bio s Isusom Galilejcem. 70 A on se odreče pred svima govoreći: ne znam šta govoriš.

71 A kad iziđe k vratima ugleda ga druga, i reče onima što bijahu ondje: i ovaj bješe s Isusom Nazarećaninom. 72 I opet odreče se s kletvom: ne znam tog čovjeka.

73 A malo potom pristupiše oni što stajahu i rekoše Petru: vaistinu i ti si od njih; jer te i govor tvoj izdaje. 74 Tada se poče kleti i preklinjati da ne zna tog čovjeka. I odmah zapjeva pijetao. I opomenu se Petar riječi Isusove što mu je rekao: dok pijetao ne zapjeva tri puta ćeš me se odreći. I izišavši napolje plaka gorko.